[Interview o tom pitanju u Zadovoljna.hr]
Podučavanje vještina pisanja u školi nužno je za uspjeh u kasnijem životu
Kada je riječ o pisanju eseja na maturi, hrvatski učenici često pokažu lošije rezultate od očekivanih, uz, dakako, iznimke. Mnogima je to tek jedan od prvih susreta s pisanjem eseja uopće. Seminarski radovi pojedinaca na fakultetima vrlo su loše kvalitete, a nerijetko se iznenadimo i lošim pisanim izražavanjem visokoobrazovanih stručnjaka.
Iako učitelji i profesori rade sve što mogu kada se uzme u obzir prenatrpana satnica i ograničeno vrijeme, ostaje činjenica da Kurikul za hrvatski jezik, a samim time i satnica u određenom razredu, naprosto ne pridaje dovoljno pažnje razvijanju pisanja, jednoj od četiriju osnovnih jezičnih djelatnosti. I tu ne mislimo na učenje početnog pisanja.
To je primijetila i Jelena Primorac, profesorica engleskog jezika rođena u Pennsylvaniji, u SAD-u. Danas u Hrvatskoj vodi konverzacijske tečajeve engleskog jezika za odrasle i tečajeve pisanja na engleskom jeziku za tinejdžere u sklopu svoje škole Speak Up! te studira Podučavanje pisanja na američkom Sveučilištu Johns Hopkins. I upravo kada spomene podučavanje pisanja, nerijetko se podigne koja obrva.
